Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru Dana sudnjega, Onome koji zna tajne i ono što je još skrivenije. Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, Muhammeda, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede do Sudnjega dana.
Draga braćo,
Jedan od najsigurnijih pokazatelja istinske vjere i iskrenog imana jeste naše ponašanje u osami – onda kada nas niko ne vidi osim Allaha. U javnosti je lahko izgledati pobožno, obarati pogled, govoriti o vjeri. Ali prava slika našeg srca ogleda se u trenucima kada niko nije tu, kada nestane publike, kada ostanemo sami – oči u oči sa vlastitim dušama.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže u hadisu kojeg bilježe Buhari i Muslim:
“Sedmericu će Allah staviti u Svoj hlad na Dan kada neće biti drugog hlada osim Njegovog…” – a među njima:
“…čovjek koji se spomene Allaha u osami, pa mu oči poteku od suza.”
Braćo, suza koja poteče u tišini, bez publike, bez prisustva drugih – to je znak da srce živi, da u njemu ima imana, da je u njemu iskrenost. Namaz u samoći, zikr, dova, suze u noći – to je dokaz imana koji ne traži aplauz, ni pohvalu.
Molimo Allaha da budemo od takvih!
Amin!